U sklopu projekta „Knin grad s pričom“, koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, naši su stručnjaci nakon edukacija koje su prošli u sklopu projekta, svoje znanje i iskustvo obogatili još više na trodnevnom studijskom putovanju. Kako bi se upoznali s primjerima dobre prakse u području promocije nematerijalne kulturne baštine, za destinaciju su odabrani Varaždin i Marija Bistrica.

Nematerijalna kulturna baština dio je turističkih resursa Varaždinske županije i predstavlja kulturni izričaj važan za destinaciju. Varaždinska županija posjeduje bogatu povijest te kulturnu raznolikost, a u tradicijskoj kulturi nematerijalna baština ima osobitu vrijednost. Uz stručno vodstvo naši su se stručnjaci upoznali s nematerijalnom baštinom Varaždinske županije s posebnim naglaskom na tradicionalne obrte poput lončarstva, izrade licitara, izrade drvenih igračaka, tradicionalnih logožara (cekera) te na  narodne običaje, bednjanski govor, brojne legende te lepoglavsko čipkarstvo.

Prvi dan putovanja prošetali su gradom Varaždinom. Izuzetna spomenička i umjetnička baština te najočuvanija i najbogatija barokna urbana cjelina razlikuju Varaždin od drugih gradova. Uz kompleks Starog grada na relativno malom prostoru ostale su očuvane palače i vile u stilu baroka, rokokoa, secesije te jedna od najstarijih europskih gradskih vijećnica.

Drugi dan putovanja bio je rezerviran za izlet u Mariju Bistricu uz stručno vodstvo turističkog vodiča koji je stručnjake upoznao s bogatom poviješću i vjerskim značajem Marije Bistrice koji su izravno povezani s brojnim tradicijskim zanatima toga kraja. S obzirom da su djeca i mladi ciljna skupina na projektu, stručnjaci su uz majstore prošli radionice izrade licitara i drvenih igračaka.

Stručnjaci su se okušali i u izradi tradicijskih drvenih igračaka. Tradicija izrade drvenih dječjih igračka nije samo primjer očuvanja nematerijalne kulturne baštine, već one predstavljaju ekološko održiv proizvod te alternativu današnjim plastičnim igračkama. Kod izrade igračaka njeguje se oblikovanje i ukrašavanje prenošeno generacijama. U razgovoru s majstorom stručnjaci su upoznali povijest izrade igračaka, nekada u 19. stoljeću, proizvodnja je doprinosila egzistenciji mnogih obiteljskih zajednica koje su teško živjele. Svaka od igračaka ručni je rad. Iako se danas za obradu koriste i strojevi, dijelovi se ručno dorađuju, oblikuju, sastavljaju te na kraju oslikavaju. Igračke su najčešće izrađene od lipe, javora, bukve ili vrbe koja se nakon sušenja obrađuje. Kod procesa obrade koriste se kartonske ili drvene šablone. Nakon obrade, igračka se boja raznim bojama poput žute, crvene ili plave te ukrašava motivima iz svakodnevnice npr. priroda, cvjetovi, geometrijski ukrasi. U početku se bojalo prirodnim bojama dobivenim od listova i korijena biljaka, a kasnije se počinje koristiti jednostavniji način bojanja, kupovnim bojama. Danas se ova vrsta igračaka uglavnom može kupiti na sajmovima, specijaliziranim trgovinama, a najčešće su to glazbeni instrumenti (tamburice, bisernice), igračke koje se pokreću pomoću kotačića ili štapa (leptir, konji, plesači koji se vrte, vrtuljak), prijevozna sredstva (automobili, kamioni, vlakovi) i dječji namještaj (stolovi, stolci, kreveti, zipke za lutke). Iako je pojavom modernih igračaka proizvodnja stagnirala, u pojedinim mjestima igračke su i dalje zadržale izvornost. Etnografski muzej u Zagrebu prikuplja i izlaže igračke te bilježi njihovu izradu, a u muzejskim suvenirnicama obrtnici, izrađivači igračaka mogu prodavati svoje proizvode.

Treći dan stručnjaci su posjetili Varaždinsku feudalnu utvrdu, od davnina nazivanu Stari grad, najznačajniju povijesnu građevinu Varaždina koja od 1925. godine postaje Gradski muzej Varaždin. Obišli su Kulturnopovijesni odjel u sklopu kojeg su imali priliku vidjeti zbirku namještaja, zrcala i satova, zbirku keramike i stakla, zbirku tekstila, nakita i modnog pribora, zbirku kamenih spomenika i skulptura, glazbenu zbirku, zbirku građanskog života itd.

Stručnjaci su na ovom studijskom putovanju uvidjeli važnost nematerijalne kulturne baštine u stvaranju kulturnog identiteta destinacije, promicanja te razvijanja kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti. Kulturno nasljeđe, priroda, tradicijska baština, a posebno nematerijalna kulturna baština čine turističke resurse Varaždinske županije. Za uspješan razvoj, kulturnim nasljeđem treba upravljati te ga marketinški razvijati. U razgovoru s osobama koje izrađuju i šire tradicijske zanate diljem Hrvatske, zaključeno je kako još uvijek postoji mjesto za napredak kako bi se tradicijski zanati očuvali u što izvornijem obliku. Tako je gospodin Ivica Mesar naglasio potrebu uvođenja certifikata kao dokaza izvornosti. Tradicija predstavlja prenošenje običaja, vjerovanja, vrijednosti, znanja na mlađe generacije, a bez nje ne bi bilo kulture u obliku u kojem je danas poznata. Prilagođava se društvenim, političkim i gospodarskim situacijama te se mijenja s promjenom načina života. S vremenom neke tradicije su zaboravljene, stoga je važno kontinuirano ih vrednovati i njegovati te zaštititi izvornost.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)