RADIONICE KULTURNE MATERIJALNE I NEMATERIJALNE BAŠTINE
1. Nakon prve radionice naučili smo kakva je to arheologija znanost i što proučava. Koliko je ona važna za poznavanje naše povijesti i koliku važnost danas ima Nacionalna arheologija. Sve se to ponajbolje može prezentirati kroz lik i djelo fra Luje Maruna što smo sa zadovoljstvom učinili.
2. Druga radionica rezervirana je za upoznavanje Marunovog života općenito te razlozima dolaska u Knin. Zašto je baš Knin mjesto utemeljenja Nacionalne arheologije, gdje su skrivena vrijedna arheološka nalazišta i kako su sačuvana od zaborava te bojne druge stvari saznali smo na posebno važnoj radionici koja nas kronološki vodi kroz najvažnija Marunova otkrića.
3. Lujo Marun je osnivač Prvog muzeja hrvatskih spomenika, ali ne samo muzeja već i Kninskog starinarskog društva koje 1893. godine mijenja ime u Hrvatsko starinarsko društvo. Osim toga, osnovao je znanstveni časopis Starohrvatska prosvjeta koji je i danas aktivan.
4. Lujo Marun bio je izrazito komunikativna i društvena osoba. Održavao je odnose s brojnim uglednim političarima i kolegama, ali ponajviše s lokalnim stanovništvom zbog kojih je i bio toliko uspješan. Važnost komunikacije danas i onda najbolje može posvjedočiti Marunov odnos s lokalnim kazivačima putem kojih je saznao za brojne toponime koji inače mogu biti vrlo važan faktor arheološkog otkrića.
5. Izlet u Biskupiju. Posjetili smo jedan od najvažnijih predromaničkih lokaliteta, arheološki lokalitet Crkvina – crkva sv. Marije odakle potječe najveća količina predromaničkog crkvenog namještaja u Hrvatskoj. Na lokalitetu je 1938. godine dovršena crkva Naše Gospe čiji je arhitekt Ivan Meštrović, a unutrašnjost je oslikao naš poznati slikar Jozo Kljaković. Vrlo blizu crkve sv. Marije nalazi se i crkva sv. Cecilije gdje je također pronađen luskuzni predromanički namještaj, ali i fragmenti znatno starije antičke skulpture s prikazom boga Mitre.
6. Obilazak autentičnih kninskih lokacija. Zajednička fotografija prikazuje zgradu Prvog muzeja hrvatskih spomenika, a mališani stoje doslovno na mjestu gdje se nekada nalazila znamenita kuća Fontana. U jednom trenutku, sva muzejska građa morala je biti prebačena u kuću Fontana koja je bila naslonjena na zid samostanskog krila zbog čega je kuća gotovo u potpunosti preuzela funkciju muzeja. Ne smijemo dopustiti da kuća Fontana ode u zaborav.
